Tablica s natpisom „Pekljanje i hauziranje zabranjeno“ [„Betteln und Hausieren verboten“] otvara pitanje, kako zahadja društvo sa siromaštvom i socijalnom nejednakošću. U diskusiji o socijalni potpora države je ovo pitanje do danas aktualno.

U Prvoj republiki je bilo (odvisno od savezne zemlje) pekljanje odnosno vagabundiranje zabranjeno. Tablice kot ova su bile postavne, da branu stane od pekljanja. To je i bila ideja „pekljarskoga automata“, koga vidite ovde u kopiji. Ali ov izum iz 1920-ih ljet nije krenuo u produkciju. Na ovoj repliki si morete istiskati kovanicu. Na njoj vidite web-link za online-leksikon suvrimene povijesti Stana povijesti Austrija, ki sadržava i nekoliko člankov na temu siromaštva.

Po Prvom svitskom boju su veliki dijeli društva bili pogodjeni od siromaštva. Manjkali su hrana i gorivo za kurenje, Španjolska gripa se je brzo širila i je prouzrokovala tisuće žrtve.

Mlada republika je uza to i morala obladati posljedice boja kot na primjer pomanjenje pinezne vridnosti. Upeljanjem šilinga i pomoću internacionalnih kreditov se je stanje u 1920-i ljeti malo stabiliziralo.

U neki gradi, pred svim u socijaldemokratskom „Črljenom Beču“ su tu dob nastale prve općinske zgrade. Upeljanjem poreza na luksuzne produkte su pokušavali, djelačicam i djelačem nuditi dostojne stane za povoljnu cijenu. Ov model od Lego kockic prikazuje Karl-Marx-Hof, jednu od najpoznatijih općinskih zgradov Austrije.

U 1930-i ljeti je internacionalna ekonomska kriza i u Austriji prouzrokovala katastrofalnu situaciju. Čuda ljudi je zgubilo djelatno mjesto ili je dostajalo nižu plaću. Socijalne usluge su prišporili. Sve već ljudi je živilo u siromaštvu. Blizu 22 procentov svih državljankov i državljanov je bilo 1932. ljeta prez posla.

Podupiranje države je ončas bilo vezano uz takozvano „domaćinsko pravo“– propis, ki je poticao iz monarhije i je valjao do 1938. ljeta. To znači, da se je dostajalo podupiranje samo na tom mjestu, na kom je bila vlašća majka na danu porodjenja najavljena. Na takov način su ljudi, ki su se tokom svojega života odselili iz domaćega sela, zgubili pravo na pomoćne usluge. Ovo je u 1930-i ljeti u varoši pogodilo skoro polovicu stanovnic i stanovnikov.

Kad sada idete na desnu stran mimo velike, drivene spravi za glačanje rublja i mimo vitrine s igrom spekulacija, najti ćete drugu vitrinu. U njoj leži blagajnička knjiga jednoga savjeta za siromaštvo jedne jako zadužene seoske općine, ka je morala opskrbljavati čuda nezaposlenih u varoši. Iznad toga visi potvrda o domaćinstvu.