Ov objekt poziva ne samo na razgledavanje. Vi morete izvaditi tablice i je pročitati. One kažu u pregledu novosti u djelatnom pravu od 1918. do 1920. ljeta.

Djelatni i životni uvjeti tobračic i tobračev na primjer u tekstilnoj industriji, u ciglenka ili u mnogi drugi fabrika prema koncu Prvoga svitskoga boja su bili zvećega nepodnošljivi: dugi djelatni dani od 12 uri na dan su bili obični, zakonski propisanih praznikov nije bilo, otpušćenje je bilo svaku dob moguće. Dičje djelo je oficijelno bilo zabranjeno, za čuda familijov ali potribno za preživljenje.

Još 1918. ljeta bilo je zakonski predvidjeno, da žene moraju djelati jur kratko po porodu. Ako je gdo obetežao, već nije dostao plaće ili su ga otpustili.

Iako je gibanje djelačev i djelačic koncem 19. stoljeća svega dostignulo, su se djelatni uvjeti tokom Prvoga svitskoga boja opet jako počemerili. Kratko pred koncem boja su se mnogi bunili: nemiri zbog glada, demonstracije i štrajki su dominirali početkom 1918. ljeta. Mnogi su potribovali ne samo konac boja, nego i suodlučivanje i poboljšanje djelatnih i životnih uvjetov.

Prva vlada republike je bila pripravna, da se bavi s potribovanji djelačic i djelačev. Po izbori 1919. ljeta je Socijaldemokratska stranka djelačev skupa s Kršćanskosocijalnom strankom ostvarila važne reforme za poboljšanje uvjetov života i djela. Čuda potribovanj se je ugradilo u zakone: najvažniji uspjeh je bilo upeljanje djelatnoga dana od osam uri. Prepovidalo se je opet djelo za dicu pod 12 ljet, omogućilo se je osiguranje protiv nezaposlenosti i garantiralo se je pravo na odmor. Zvana toga se je odredila šest tajedan duga zaštita majkov po porodu diteta.
Dogovorili su i kolektivne ugovore. Ovi su garantirali minimalnu plaću. Na desnoj strani vitrine vidite jedan primjer kolektivnoga ugovora.

Ove socijalne reforme za zaštitu djelačic i djelačev su bile važna dostignuća mlade Prve republike.