Borba za prava: dostignuto i nedostignuto
Igra na daski „Čini ljubavi: najpr ili ponajzad“ [„Liebesdienste: vorwärts oder rückwärts“] od Autonomnih žen Vorarlberga iz 1985. ljeta je bila tiskana u časopisu Orgon i se je mogla izrizati. Plakativno i ironično se opisuje klasično podiljenje ulogov, ciljem senzibilizirati ljude.
Ova igra se kaže ovde kot primjer za drugu fazu ženskoga gibanja.
Prvi val ženskoga gibanja se je borio od sredine 19. stoljeća za temeljna politička i gradjanska prava žen kot je to na priliku pravo glasovanja. Ali čuda potribovanj iz te dobe je dugo ostalo neispunjeno.
Drugo žensko gibanje od kasnih 1960-ih ljet je kritiziralo diskriminaciju žen u svakidašnjici, obitelji i zvanju. Centralni slogan je glasio „Privatno je politično“. Važna nakana je bila upozoriti na to, da su nejednakosti med muži i ženami nepravičnost, iako se dogadjaju za zaprtimi vrati. I ovo da škodi cijelomu društvu.
Na ovom tematskom području s naslovom „Jednaka prava?!“ [„Gleiche Rechte?!“] najti ćete daljnje objekte, ki predstavljaju zalaganje za prava različnih grup i peršon.
Video-štacija u sredini poziva, da birate iz različnih temov, s kimi se morete diblje baviti.
Pred svim od konca 1960-ih ljet su se pojedine peršone ili grupe počele suprotstavljati tlačenju i diskriminaciji pa su tim i preminile pravila igre u demokratskom procesu. Čudakrat su se služili akcionističkimi sredstvi, ka su privukla pažnju javnosti: demonstracije za obrambu slabih grup, sit-in-akcije, kazališće na cesti, akcije letki, straža opomene ili plakatne akcije u javnom prostoru. Tim su dostignuli, da su se vlade ili parlamenat bavili s njevimi potribovanji i da su ukinuli mnoge diskriminirajuće zakone. Čudakrat im se je ugodalo potaknuti zakone, kimi država aktivno brani zapostavljene grupe.
Ovi primjeri kažu, da ljudska i temeljna prava nisu od sebe razumljiva, da su se morala izvojevati. Potribno je, da se demokratskim putem stalno borimo protiv diskriminacije i nejednakosti.