1945. ljeta su savezne trupe oslobodile Austriju od nacionalsocijalističke vlasti. Završio je Drugi svitski boj, Austrija je opet nastala demokratska država. Početo od 1945. ljeta ada govorimo o Drugoj republiki.

Ali kako se je zahadjalo s nacionalsocijalističkimi zločini?

Ovde vidite rukopisne kuverte pisam, ka su poslana iz Bosne, Hrvatske i Srbije med ljeti 2000 i 2005 u Austriju.

Primatelj pisam bio je „Austrijanski fond pomirenja“ [„Österreichischer Versöhnungsfonds“]. Imao je cilj nadomjestiti škodu bivšim prisilnim djelačem i djelačicam. Iz svih dijelov Europe su nacionalsocijalisti i nacionalsocijalistice deportirali ljude, da bi je silili djelu pod dijelom nečlovičjimi uvjeti, na primjer u tvornica oružja ili u poljodjelstvu. Samo 1944. ljeta bilo je na teritoriju današnje Austrije prilično pol miliona ljudi na prisilnom djelu.

Ov kupac požutiloga papira u vitrini potiče iz bivših Hermann-Göring-Werkov u Lincu (današnjega Voesta). To je samo mali dio personalnih aktov prisilnih djelačev i djelačic od 1940. do 1945. ljeta. Svaki list stoji za jednu osobu, ov veliki kupac sadržava obiteljska imena, ka počinju slovami Paa do Pi.

Po 1945. ljetu bila je kratka faza intenzivnoga proganjanja nacionalsocijalističkih zločiniteljev i zločiniteljic. Ali vrijeda po tom je Austrija počela tvrditi, da je bila „prva nekriva žrtva“ nacionalsocijalizma.

Tim su se zamučale prave žrtve, mnogi su se borili ljeta dugo za priznanje i nadomješćenje škode. Stoprv tokom 1980-ih ljet se je javnost počela opširnije baviti s temom i postepeno su različne grupe žrtav dostale priznavanje.
Važan impulz zato je bila debata u izbornoj kampanji, iz ke je izašao Kurt Waldheim kot savezni predsjednik. Ako hoćete znati već o tomu, morete najti daljnje informacije na zidi za sobom na desnoj strani. Desno od žutoga gradjevinskoga šljema s rogi.

Fond pomirenja za nadomješćenje škode prisilnim djelačem i djelačicam su jako kasno inštalirali. Živilo je samo još oko 15 procentov onih ljudi, ki bi bili imali pravo na nadomješćenje škode. Išlo je za jednokratnu simboličnu isplatu od 1.500 do 7.500 eurov.

„Kompenzacija“ je važan cilj, ki se zvećega ne more dostignuti. Predjelanje jedne u prošlosti učinjene krivice je pravoda važan – i ne samo simboličan – temeljni stup demokratskoga društva. Zahadjanje s nacionalsocijalističkom prošlošću je bila i je još svenek centralna tema Druge republike.

Ako sada idete iz svoje pozicije opet u smir inštalacije s bliskajućimi broji ljeta, morete najti mjesto s pitanji: uzak, visok elemenat s mnogimi bijelimi karticami. Ide za literarne citate, za pitanja, ka se bavu s predjelanjem NS-prošlosti. Pozivamo Vas, da si zamete jednu karticu!